EKOLOŠKA PROIZVODNJA

Uz zakonski pojam "ekološka proizvodnja", za taj se sustav gospodarenja rabe i nazivi "organska" i "biološka" proizvodnja. Opći društveni cilj ekološke proizvodnje je zaštita zdravlja i života ljudi te zaštita prirode i okoliša. Pod ekološkom poljoprivredom uglavnom se misli na proizvodnju bez primjene mineralnih gnojiva, pesticida, hormona i sl.Takav je koncept poljoprivredne proizvodnje mnogo složeniji i njegova bit nije samo u izostavljanju agrokemikalija, nego u sveukupnom gospodarenju kojim je to moguće postići. Teži uspostavi mješovitog gospodarstva koje se sastoji od više osnovnih dijelova: oranica, pašnjaka, voćnjaka, povrtnjaka, vinograda i uzgoja stoke. Na taj se način uspostavlja ravnoteža i sklad cjeline, a ujedno i stabilnost i otpornost na vanjske utjecaje (prirodne, ekonomske i dr.). Ekološka proizvodnja poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima. Ekološka poljoprivreda je sustav poljoprivrednog gospodarenja koji teži etički prihvatljivoj, ekološki čistoj, socijalno pravednoj i gospodarski isplativoj poljoprivrednoj proizvodnji. Stvaranje spona za novi, drukčiji odnos čovjeka i prirode.  Za održavanje plodnosti i postizanje visokih uroda potrebno je tlu vratiti prirodnu reakciju, njemu svojstvenim organizmima jer je život u tlu pokretač svih aktivnosti u ishrani bilja.

Kod uvođenja ekoloških mjera u proizvodnji poljoprivrednih kultura lakše je prijeći na proizvodnju povrća, voća i grožđa, nego na proizvodnju žitarica jer je u navedenim vrstama poljoprivrednih kultura veliki dio proizvoda voda, a manji dio suha tvar. Stoga je uz obične uvjete proizvodnje mnogo lakši pristup povećanje sadržaja bez posebne naglašenosti i potrebe za izmjenom plodoreda, kao osnove za postizanje visokih uroda. Glavna poteškoća nakon prelaska na ekološko gospodarenje je stalna potreba nadgledanja procesa u tlu i na biljkama. Za to je potrebno steći određena iskustva. Temeljito treba ovladati spoznajama o tlu i životu u njemu, kao i o tom što život u tlu unaprjeđuje, a što ga uništava. Treba povremeno pratiti stanje pH tla (kiselosti i lužnatosti) te sadržaj organske materije - humusa. U ekološkoj je poljoprivredi zabranjena primjena klasičnih kemijskih sredstava za zaštitu bilja. Primjenjuju se sve druge raspoložive metode: mehaničke, fizikalne, biološke. Takav oblik zaštite zahtijeva više znanja, poznavanje biologije i ekologije štetočina, više truda, češći pregled usjeva, praćenje kretanja i razmnožavanja štetočina te više mehaničkoga i ljudskoga rada. Potrebno je pravodobno i pravilno izabrati i primijeniti najučinkovitije metode protiv pojedinih štetnih vrsta.

Zaštitne mjere dijelimo na:

1. Preventivne (sprječavanje)
2. Kurativne (suzbijanje)

Preventivne mjere započinju već izborom zdravoga sjemena ili sadnica, otpornih sorti, plodoredom, a na oranici već nakon skidanja pretkulture, paljenjem strništa te zaoravanjem, čime se suzbija i znatna količina korova. Pravilna obrada, priprema, njega i gnojidba tla, čime se stvaraju optimalni uvjeti za nicanje i rast pojedinih usjeva, povećavaju njihovu otpornost i toleranciju nepovoljnih klimatskih i bioloških utjecaja koje je tada lakše kontrolirati dopuštenim mjerama zaštite. Dobro organiziranim plodoredom moguće je izbjeći oko 70% problema s bolestima i štetočinama. Bitno je provoditi i ostale mjere higijene tla.

U ekoproizvodnji za prskanje su dopušteni botanički pesticidi dobiveni ekstrakcijom neotrovnoga, uglavnom ljekovitoga i začinskoga bilja (kopriva, luk, preslica, paprika, kamilica, pelin, ružmarin). Ekstrakte ovih biljaka moguće je pripremati na samom gospodarstvu. Nisu toksični te je njima moguće prskati biljke u bilo kojoj fazi rasta i razvitka. Na tržištu postoje i komercijalni preparati na bazi ove skupine botaničkih pesticida. Razlikujemo i botaničke pesticide dobivene nekom od ekstrakcija otrovnih biljaka - duhan, buhač, rotenon, kvasija. Najpoznatiji pesticid, insekticid je Piretrum, ekstrakt buhača. Djeluje kao kontaktni insekticid i otrovan je i za korisne kukce. Kao pesticidi mogu djelovati i kalijevi i natrijevi sapuni. Najčešće se upotrebljavaju kalijevi sapuni koji su djelotvorni u suzbijanju lisnih ušiju.

Suzbijanje korova bez herbicida uspješno se obavlja mehanički: oranjem, drljanjem, kultiviranjem, košnjom, ispašom te fizikalnim metodama: plamenom, plinskim plamenicima.

Zelena gnojidba bitna je mjera održavanja plodnosti tla. Zbog intenzivne uporabe s po dvije ili tri kulture tijekom godine, tlo postupno gubi sve više na mrvičastoj strukturi koja je neophodna u biološkoj proizvodnji. U svrhu zasijavanja zelenom gnojidbom vrlo se dobro može koristiti djetelinsko-travna smjesa, odnosno soja koja odgovara tlu. Od djetelina se upotrebljavaju one čija vegetacija traje jednu godinu, kao što je aleksandrijsko-perzijska djetelina te smjesa trave i grahorice.

Ključ je gnojidbe u ekološkoj poljoprivredi organsko gnojivo. Cilj nije fiziološki aktivnim hranivima izravno hraniti biljke, nego živa bića u tlu, mikroorganizme, koji predaju hranu dodanu fertilizacijom i u interakciji tla i korijena biljaka u procesu metabolizma snabdijevaju biljke svim elementima potrebnim za rast i rodnost.

Kao organsko gnojivo može poslužiti stajsko, govedsko, gnojivo peradi, gnojnica uz poseban način pripreme, korovi, zelena gnojidba, kompost, organsko tvorničko gnojivo.

Organski sastojci biljaka koji se nalaze u tlu, korijenje, otpatci žetve i dr. ili ono što se ugrađuje u tlo, stajsko gnojivo, slama, zelena gnojidba, rastvaraju se pod utjecajem organizama tla i transformiraju u različite organske supstance smeđe do crne boje, koja se naziva humus. Kemijski mu je sastav složen i slabo poznat, a karakterizira ga prisutnost huminskih kiselina koje su topive u alkalnoj sredini, a ne postoje u svježim biljkama. Svježa organska masa, ostaci žetve, zelena gnojidba i slama vrlo se brzo raspadaju tvoreći humus.

Nijedno biološki vođeno gospodarstvo ne može pravilno biti postavljeno niti se razvijati ukoliko se u proizvodnji izdašno ne rabi otpadni materijal kojega ima u izobilju. Život bilja proizvedenog na gospodarstvu nastavlja se kroz proizvode ili u preostalom materijalu, koji se dalje koristi u hranidbi bilja. U životnom se ciklusu najprije stvaraju organski proizvodi, a potom se ono što nije izravno upotrijebljeno kao hrana ljudima i životinjama koristi za razgradnju u komposištu ili izravno malčiranjem, čime se životni lanac zatvara.

Postoji više načina kompostiranja. Najčešći su u hrpama ili u jamama. Kod kompostiranja u hrpama kompost se miješa, a kod kompostiranja u jamama dodaju se gliste koje probavljajući ga ujedno i miješaju kompost. Ovakvo dozrijevanje komposta traje znatno dulje, ali se štedi na radnoj snazi. Kod kompostiranja na površini tlo se nikada ne ostavlja golo, nego pokriva vegetacijom ili raznim otpacima. Gnojivo i biljni ostaci razastru se po površini i zakopaju vrlo plitko nekoliko tjedana prije sjetve.

Kod malčiranja sloj materijala mora biti vrlo tanak, tek toliko da prekrije tlo. Ne smije se ukapati jer služi kao malč za prekrivanje tla. Truljenje se nastavlja potpuno prirodno, bez gubitaka vrijednih sastojaka. Daljnju razgradnju obavljaju organizmi u tlu, kojima tako pripremljen kompost služi kao hrana, a oni svojim raspadanjem služe biljci kao hrana.

Kao materijal za kompostiranje koristi se: pokošena trava, trulo sijeno (samo žitarica koje nisu bile tretirane herbicidima), korovi, kućni otpad, gnoj životinja, peradi. Dugački organski materijal treba prethodno usitniti jer je tako razgradnja brža. Cilj je kompostom u tlo unijeti sastojke koji stimuliraju rad onih mikroorganizama koji ga pospješuju i pridonose kvaliteti bioloških proizvoda.

Obrada tla mehanički je zahvat u tlo, pedosferu, na različitim dubinama, raznim oruđima. Osnovni zadatak zahvata je održati i popraviti vodnozračni režim u tlu okretanjem, sitnjenjem, rahljenjem, miješanjem tla i povećanjem poroznosti, odnosno pripremiti oranični (površinski) sloj za sjetvu – klijanje, nicanje i glavni sloj zakorjenjivanja te primijeniti hraniva tijekom vegetacije kulturnih biljaka. Obrada se trajno odražava i na ostala svojstva tla - čuvanje vlage, aeraciju, aktivaciju mikroorganizama, aktivnost hraniva, humizaciju te pomaže pri gnojidbi i uništavanju štetnika i korova. Opća načela obrade tla ista su kao i kod konvencionalne poljoprivrede, s tim da su u ekološkoj poljoprivredi bolje prilagođeni klimi, tipu tla, vrstama bilja i očuvanju prirode. Tlo je potrebno obrađivati u stanju povoljne vlažnosti (najbolje kada se mrvi) te skratiti razdoblje kada je tlo golo, bez biljnoga pokrova (priprema i sjetva u jednom prohodu, primjena plodoreda s podusjevima, međuusjevima, nadusjevima, zelena gnojidba, malčiranje). Tlo je najbolje zaštićeno pod usjevom. Obradu i njegu treba maksimalno prilagoditi osobinama usjeva (dubini zakorjenjivanja, sklopu biljaka), kada su usjevi najmanje osjetljivi.

Priprema tla Kao što je istaknuto, tlo je životna zajednica različitih organizama i samo ima svojstva organizma pa je potrebno o tom voditi računa kod njegovog pripremanja. Uspostavljanje prvobitne mikrobiološke aktivnosti u tlu i njegovo obogaćivanje humusom dugotrajan je posao.

Rigolanje Kod odlučivanja za pripremu tla, imajući u vidu postizanje visokih uroda, čini se logičnim tlo što dublje pripremiti za sadnju i tako stvoriti povoljne uvjete za visoke urode. Prije pripremanja tla potrebno je znati: do koje dubine prodire korijen bilja u tlo, na kojoj se dubini razvija glavni dio korijena te što se događa ako se preplitko ili preduboko pripremi tlo za podizanje novih nasada.

Podrivanje Podrivač ne izbacuje donji mrtvi sloj na površinu, nego samo produbljuje njegov oranični sloj i na taj način čuva postojeću mikrobiološku ravnotežu u tlu i stvara povoljne uvjete za njezin razvitak.

Gnojiva i poboljšivači tla

Stajski gnoj, osušeni stajski gnoj i dehidrirani gnoj peradi, kompostirane životinjske izlučevine, uključujući gnoj peradi i kompostirani kruti stajski gnoj, tekući stajski gnoj,Kompostirani ili fermentirani otpad iz kućanstva, treset, otpad od uzgoja gljiva, izmet gujavica (vermikompost i insekata), guano. Kompostirana ili fermentirana mješavina biljne tvari.

 Proizvodi ili nusproizvodi životinjskog podrijetla: krvno brašno, brašno od papaka, brašno od rogova, koštano brašno, riblje brašno, mesno brašno, brašno od perja, dlake ivuna, krzno, dlaka.

Mliječni proizvodi

Proizvodi i nusproizvodi biljnog podrijetla za gnojiva:morske alge i proizvodi od morskih algi, piljevina i iver, kompostirana kora drveća, drveni pepeo, fino mljeveni sirovi fosfat, aluminijev kalcijev fosfat, kalijev sulfat, ostaci žitarica u proizvodnji alkohola i ekstrakt takvih ostataka, kalcijev karbonat (kreda, lapor, mljeveni vapnenac, bretonski ameliorant, fosfatna kreda); magnezijev kalcijev karbonat, magnezijev sulfat, otopina kalcijevog klorida, kalcijev sulfat (gips), industrijsko vapno dobiveno u proizvodnji šećera, industrijsko vapno od proizvodnje soli u vakuumu, elementarni sumpor, gnojiva s mikrohranjivima, nartijev klorid-kamena sol, kameno brašno i glina.

Pesticidi — sredstva za zaštitu bilja

1. Tvari biljnog ili životinjskog podrijetla

2. Mikroorganizmi koji se koriste za biološko suzbijanje štetnika i bolesti

3. Tvari koje proizvode mikroorganizmi

4. Tvari koje se koriste u klopkama i/ili raspršivačima

5. Pripravci koji se razmazuju po površini između uzgojenih biljaka

6. Ostale tvari iz tradicionalne uporabe u ekološkom uzgoju

7. Ostale tvari